Svemirac sa Jamajke brži od vjetra

Nešto zasigurno ima u Olimpijskom stadionu u Berlinu. Jer, ne može se svako sportsko zdanje pohvaliti da je u istoriju ušlo dva puta. Daleke 1936. godine američki atletičar Jesse Owens je na istom tom stadionu osvojio četiri olimpijska zlata, doslovno ispred nosa Adolfa Hitlera, a u nedjelju (16. avgusta), jamajčanski je sprinter Usain Bolt također otrčao u istoriju.
Bolt je te nedjeljne večeri ostavio zaprepašteno 50.000 gledalaca na Olimpijskom stadionu u Berlinu i milione onih kraj malih ekrana. „Svemirac sa Jamajke“ je dionicu od 100 metara pretrčao za nevjerovatnih 9,58 i tako popravio sopstveni svjetski rekord za (također) nevjerovatnih 11 stotinki.
Bolt je daleko iza sebe ostavio Amerikanca Tysona Gaya i sunarodnjaka Asafu Powela, a prije ulaska u cilj imao je vremena i pogledati u semafor, pa se ne možemo oteti utisku da je nevjerovatni Jamajčanin mogao biti i brži, samo da je to htio!
Jamjčansko čudo, osim svjetskog rekorda na 100 metara, također drži rekorde i na 200 metara sa vremenom od 19,30, a suvlasnik je i svjetskog rekorda na 4x100 metara u štafeti Jamajke. Također je sa vremenom 9,69 vlasnik i olimpijskog rekorda na 100 metara, a na Olimpijadi u Pekingu je postao prvi atletičar nakon također sjajnog Carla Lewisa iz 1984. godine koji je na jednoj Olimpijadi postavio svjetske rekorde u sve tri discipline.
Bolt je rođen 21. avgusta 1986. godine u Sherwood Contentu, malom gradu na Jamajci. Kao dječak bio je veoma zainteresovan za bavljenjem sportom, ali na atletiku nije ni pomišljao. Prve sportske ljubavi su mu bile fudbal i kriket. Kada se upisao u srenju školu, trener njegove kriket ekipe zapazi je nnevjerovatnu brzinu kojom raspolaže, te ga je nagovorio da se prebaci na treniranje atletike. I tako je sve počelo.
Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici održavalo se 2002. godine u prijestolnici Jamajke Kingstonu. Bolt je pozvan u reprezentaciju svoje domovine, kako bi se mogao dokazati i na međunarodnom nivou. Sa samo 15 godina, Usain je bio visok 196 centimetara i fizički daleko jači od svojih vršnjaka i konkurenata na stazi.
Na tom juniorskom Svjetskom prvenstvu dao je naznake velike karijere koja je pred njim. Pobijedio je u disciplini na 200 metara, sa vremenom od 20,61, što mu je tada bio lični rekord. Također, osvojio je i dvije srebrne medalje sa reprezentacijom Jamajke na 4x100 i 4x400 metara. Sa osvojenim zlatom na 200 metara postao je najmlađi osvajač zlatnog odličija u istoriji atletike.
Dominacija na juniroskom nivou nastavila se do 2004. godine, kada je Bolt, pod trenerskom palicom Fitza Colemana, odlučio zakoračiti u profesionalne vode sa 18 godina. Jamajčanski je sprinter bio pun samopouzdanja uoči Olimpijskih igara u Atini 2004. godine, ali ga je povreda noge udaljila od medalja, te je eliminisan u kvalifikacionoj utrci na 200 metara.
Bolt se u to vrijeme takmičio na dionici od 200 metara, pa je naredne, 2005. godine, na Svjetskom prvenstvu u Helsinkiju bio pun samopuzdanja, ali ga je i tu povreda udaljila od dobrog nastupa i vremena u finalnoj utrci. Potom ga je u finalnoj utrci Svjetskog prvenstva u Osaki 2007. godine porazio Amerikanac Tyson Gay, a Bolt je u narednim godinama sve naplatio, sa kamatom.
Bolt je nastavio sa razvojem u utrkama na 100 metara, a naznaka velikih rezultata došla je 2. maja 2008. godine kada je na atletskom prvenstvu Jamajke istrčao 9,76, što je u to vrijeme bio drugi najbolji rezultat svih vremena, odmah iza vremena svog sunarodnjaka Asafe Powela koji je držao svjetski rekord sa 9,74.
Uoči Olimpijskih igara u Pekingu Bolt je važio za prvog favorita u disciplinama na 100 i 200 metara, ali ono što je Jamajčanin napravio prošle godine u Kini malo je ko očekivao.
U finalnoj utrci na 100 metara u Pekingu Bolt je na desetak metara prije cilja počeo sa proslavom zlatne medalje, ali mu je i to bilo dovoljno da postavi novi svjetski rekord sa vremenom od 9,69. Kasnije su alanalize pokazale da bi Bolt u Pekingu išao ispod 9,60 da je nastavio trčati onako kako je počeo utrku.
Bolt je bio veliki favorit na utrci na 200 metara, ali se sumnjalo da može popraviti svjetski rekord Michaela Johnsona koji je glasio 19,32. Međutim, u Kini je Bolt bio poput vihora, pa je nakon 100 metara postao vlasnik najboljeg vremena i na 200 metara – trčao je 19,30.
I na kraju, Peking je pokoren zlatom i novim svjetskim rekordom u disciplini štafeta 4x100 metara. Bolt je trčao treći, a u ekipi sa Nesta Carterom, Michaelom Fraterom i Asafom Powelom, reprezentacija Jamajke je došla do zlatne medalje.
Kao šlag na tortu došao je novi svjetski rekord na Svjetskom prvenstvu u Berlinu, a gledajući Usaina Bolta, odnosno lakoću s kojom trči, za očekivati je da vrijeme od 9,58 neće zauvijek biti najbolje.

(Oslobođenje, 22. avgust 2009)